...
U nakrivljenosti pišem stvar.
Mene ne zanima ono što ste mi prodavali.
Moj svet je gotov i pada u odsečenim žilama -
više vam ne verujem.
...
Stavljam tačku
na trpljenje bez smisla,
na zaludno trošenje napetih čula,
na nužnost koja me razapinje
na krst čežnje,
na koju god stranu pogledam,
moja misao je usamljena zvezda,
koliko god da volim,
moja ljubav je usamljeni san.
...
Neartikulisani podvizi pradedova,
raspršeni u dimenzijama kojima raspolažemo,
prostor što se ne da opipati,
vreme što se ne da izbrojati,
tačka u kojoj smo stajali juče,
u kojoj stojimo danas,
možda sutra,
najzad,linija
i druga,paralelna s njom
poput sna što se prostire
raspršen u nepoznatom
jer mi se zaista ne poznajemo...
Čudno,naši preci su izmislili upravo nas.
...
Prva junska nedelja osvanula je kišom.
Jutro se pomaljalo iz Zemlje bez Sunca,
bled i iznemogao,rađao se dan.
Godine su nestajale u vremenu,
a vreme se gomilalo u gomilu,kao jad.
Dišem...
Dok žalost prodire u disanje
smirujem se čekanjem.
Ne smem potonuti.
Ne smem poludeti.
...
Ja sam ubeđeni pesnik
Kao pesnik ubedionik
Pesma je moj svetionik
...
Civilizacija je nanela buku.
Neka umre njen saobraćaj
i ostavi glatku hladnoću prvobitnosti.
Hoću mir.
Mrtvu tišinu.
...
Sručim se u žbun trnovit
i osetim bol maglovit,
opravdanim vriskom
pogodim trenutak
bezizlaza
ispred neke kuće.
Božana Jandric
U nakrivljenosti pišem stvar.
Mene ne zanima ono što ste mi prodavali.
Moj svet je gotov i pada u odsečenim žilama -
više vam ne verujem.
...
Stavljam tačku
na trpljenje bez smisla,
na zaludno trošenje napetih čula,
na nužnost koja me razapinje
na krst čežnje,
na koju god stranu pogledam,
moja misao je usamljena zvezda,
koliko god da volim,
moja ljubav je usamljeni san.
...
Neartikulisani podvizi pradedova,
raspršeni u dimenzijama kojima raspolažemo,
prostor što se ne da opipati,
vreme što se ne da izbrojati,
tačka u kojoj smo stajali juče,
u kojoj stojimo danas,
možda sutra,
najzad,linija
i druga,paralelna s njom
poput sna što se prostire
raspršen u nepoznatom
jer mi se zaista ne poznajemo...
Čudno,naši preci su izmislili upravo nas.
...
Prva junska nedelja osvanula je kišom.
Jutro se pomaljalo iz Zemlje bez Sunca,
bled i iznemogao,rađao se dan.
Godine su nestajale u vremenu,
a vreme se gomilalo u gomilu,kao jad.
Dišem...
Dok žalost prodire u disanje
smirujem se čekanjem.
Ne smem potonuti.
Ne smem poludeti.
...
Ja sam ubeđeni pesnik
Kao pesnik ubedionik
Pesma je moj svetionik
...
Civilizacija je nanela buku.
Neka umre njen saobraćaj
i ostavi glatku hladnoću prvobitnosti.
Hoću mir.
Mrtvu tišinu.
...
Sručim se u žbun trnovit
i osetim bol maglovit,
opravdanim vriskom
pogodim trenutak
bezizlaza
ispred neke kuće.
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар