...
Otkidam delove sebe,
oslobođena tamne gustine reči,
bacam,
bez boli,
živo meso svojih misli...
...
Potraži me tamo
gde ludaci se druže,
u kući bez prozora,
u zaglavljenom liftu,
potraži me negde
gde niko ne stanuje,
gde lišće je uvelo
i mravi gde su predali
poslednju krvavu bitku.
Dođi,ovde nikad nije dosadno,
svetlo je fosforno
i umiranje radosno,
dođi da plešemo
i premoreni zaspimo
kanapom vezani za krevet.
...
Svetlost ti se prolila po koži,
u večno pulsirajućem momentu
osetih strast...
Po licu si prosuo osmeh,
u znak mog bespovratnog nestanka,
otrgnutog pogleda što robuje
linijama tvojih očiju i usta...
Zašto - zato
Smeh je pretvoren u plač,
malopređašnja istina u laž,
besmisao je ostao besmisao.
...
Vreme počiva
na tvojim usnama,
oslobodi moje telo,
oslobodi ga.
...
U nekom čudnom predgrađu
zastao je voz.
Pored,ptice dangubice,
čuče u snegu,
teško je te ptice
sabiti u reč.
Božana Jandric
Otkidam delove sebe,
oslobođena tamne gustine reči,
bacam,
bez boli,
živo meso svojih misli...
...
Potraži me tamo
gde ludaci se druže,
u kući bez prozora,
u zaglavljenom liftu,
potraži me negde
gde niko ne stanuje,
gde lišće je uvelo
i mravi gde su predali
poslednju krvavu bitku.
Dođi,ovde nikad nije dosadno,
svetlo je fosforno
i umiranje radosno,
dođi da plešemo
i premoreni zaspimo
kanapom vezani za krevet.
...
Svetlost ti se prolila po koži,
u večno pulsirajućem momentu
osetih strast...
Po licu si prosuo osmeh,
u znak mog bespovratnog nestanka,
otrgnutog pogleda što robuje
linijama tvojih očiju i usta...
Zašto - zato
Smeh je pretvoren u plač,
malopređašnja istina u laž,
besmisao je ostao besmisao.
...
Vreme počiva
na tvojim usnama,
oslobodi moje telo,
oslobodi ga.
...
U nekom čudnom predgrađu
zastao je voz.
Pored,ptice dangubice,
čuče u snegu,
teško je te ptice
sabiti u reč.
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар