Opna
Kako li je u carstvu neuma,
bez mirisa cveća,
bez poja ptica,
bez razumne ljubavi u jezivoj noći ?
Kako li je u tesnoj sitnosti duše,
u škripi stegnutih zuba,
u bolnom grčenju srca ?
Kako li je u tišini groblja -
lepih reči,
bez pomena i traga,
u tužnom carstvu straha -
zemlji zloslutnoj ?
Kako li je u humusu mržnje,
bez šuma breza,
bez huka reke,
bez paukovih mreža u mekanoj travi ?
Kako li je u besu,
u vremenu bez nade,
u glavi bez snova ?
Kako li je u toj groznoj mori
bez čistote mira,
u jedu što gori ?
Kako li je u otrovnoj žlezdi -
bez bistrine,
bez širine
i bez vida ?
Kako li je u toj vlažnoj jami,
u prezrelom krugu
grešaka i stida ?
Kako li je gde poljupci suze ne brišu,
u zaraženom vazduhu,
u opkoljenosti ?
Kako li je u vlažnoj pećini
gde bezočni gmižu -
bez svetlosti ?
Kako li je bez zlata sunca,
bez srebra meseca
u toj gustoj tami ?
Kako li je bez plamička vatre,
bez moći ideja
onih što su sami ?
Kako li je u tremoru živca,
u stisnutoj šaci,
bez soka,
bez meda ?
Kako li je u oporoj žuči,
u trulom stomaku
što gorčinom muči ?
Kako li je ispod sedam kora -
bez prozora i vrata
sa omčom oko vrata ?
Kako li je u tom ropstvu sivom
gde jedino tugu možeš zvati živom ?
Kako li je u blizini smrti,
pokraj uništenja
što ti u beg ne da ?
Kako li je u seni tišine
pred tim crnim okom
što te stalno gleda ?
Kako li je bez bliskosti drage,
bez glasova dece,
bez očeve reči ?
Kako li je nadomak ludila,
u sred bespovrata,
u sred okeana ?
Kako li je u gluvoći stana,
u čeljusti besmisla
svakog novog dana ?
Kako li je u masnoći krvi
dok te očaj drobi,
dok te vreme mrvi ?
Kako ti je -
plaše li te crvi ?
Božana Jandric
Kako li je u carstvu neuma,
bez mirisa cveća,
bez poja ptica,
bez razumne ljubavi u jezivoj noći ?
Kako li je u tesnoj sitnosti duše,
u škripi stegnutih zuba,
u bolnom grčenju srca ?
Kako li je u tišini groblja -
lepih reči,
bez pomena i traga,
u tužnom carstvu straha -
zemlji zloslutnoj ?
Kako li je u humusu mržnje,
bez šuma breza,
bez huka reke,
bez paukovih mreža u mekanoj travi ?
Kako li je u besu,
u vremenu bez nade,
u glavi bez snova ?
Kako li je u toj groznoj mori
bez čistote mira,
u jedu što gori ?
Kako li je u otrovnoj žlezdi -
bez bistrine,
bez širine
i bez vida ?
Kako li je u toj vlažnoj jami,
u prezrelom krugu
grešaka i stida ?
Kako li je gde poljupci suze ne brišu,
u zaraženom vazduhu,
u opkoljenosti ?
Kako li je u vlažnoj pećini
gde bezočni gmižu -
bez svetlosti ?
Kako li je bez zlata sunca,
bez srebra meseca
u toj gustoj tami ?
Kako li je bez plamička vatre,
bez moći ideja
onih što su sami ?
Kako li je u tremoru živca,
u stisnutoj šaci,
bez soka,
bez meda ?
Kako li je u oporoj žuči,
u trulom stomaku
što gorčinom muči ?
Kako li je ispod sedam kora -
bez prozora i vrata
sa omčom oko vrata ?
Kako li je u tom ropstvu sivom
gde jedino tugu možeš zvati živom ?
Kako li je u blizini smrti,
pokraj uništenja
što ti u beg ne da ?
Kako li je u seni tišine
pred tim crnim okom
što te stalno gleda ?
Kako li je bez bliskosti drage,
bez glasova dece,
bez očeve reči ?
Kako li je nadomak ludila,
u sred bespovrata,
u sred okeana ?
Kako li je u gluvoći stana,
u čeljusti besmisla
svakog novog dana ?
Kako li je u masnoći krvi
dok te očaj drobi,
dok te vreme mrvi ?
Kako ti je -
plaše li te crvi ?
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар