...
Pusti korenje
u zemlju svojih prostiranja
i prati Sunce...
...
Zbunjen,
umoran,
nemoćan,
ubeđen
da se ljubav zaista transformiše u smrt.
...
Ja sam oruđe fizičkog trajanja,
poistovećen sa sopstvenim prokletstvom,
degradiraju me anonimni bankari
iza svojih šaltera,
prirodna inercija mase
koja će me progutati
pre nego što uspem da zamaskiram
sopstvenu odsutnost...
...
Tada svest ubi nesvest...
Tog divnog jutra ko je okrivljen bio ?
Jutra kad je samosvest zaridala,
kad prvi put podojila sam kopile gladno...
...
Jednom ćemo se samo
okrenuti i zaspati,
u nekoj običnoj noći,
zadovoljni poslednjim izborom
u raznolikosti koju smo prevalili,
kopna,mora,neba,
sve njihove kraljeve i kraljice,
njihovu prošlost
i budućnost koju smo pretpostavili...
Trebinjska bašta
Trebaš mi.
Baš ti.
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар