Car snova
Deco draga,
kad bi ste znali
koga sinoć ugledah ja,
veselog starca,
cara svih snova
kako se šunja iz nečijeg sna..
Čuh ga kako pevuši
na malene dečje uši :
Ja sam san,decu što hvata
i odvodi ih u lepši svet,
dok spavaju svi,
mama i tata,
carujem ja,car vašeg sna !
Držite se čvrsto za moja krila,
vodim vas u svet čarobnjaka i vila,
videćete prelepe boje
koje u snovima samo postoje !
Ja sam san,decu što čuva
kad padaju kiše i vetar duva
da rastu što više i budu zdravi,
jaki kao stena,vredni kao mravi.
Preko brda i preko reka
dok spavaju svi,bata i seka,
car svih snova leti svoj let
i odvodi decu u lepši svet...
Božana Jandric
Košmar
Postoji jedan tužan san,
svakoga dana budi se sam,
a onda sedne pred kuću,na panj
i ćuti ceo-celcati dan...
Pitate se zašto sam tužan ?,
prozbori san sa svoga panja.
Mnogo sam tužan jer sam ružan,
niko ne želi mene da sanja !
Za sobom vučem strašila sva,
tamu sa najdubljeg morskog dna,
kao sova hučem,zavijam ko vrag,
nikome nisam mio ni drag !
Po svojoj strahoti svima sam znan,
mene se plaše i noć i dan,
mala deca i odrasli ljudi -
ko mene usni,u jezi se budi !
Ja sam jedan tužan san,
svakoga dana budim se sam,
a onda sednem pred kuću,na panj
i ćutim ceo-celcati dan...
Božana Jandric
Košmarova pesma
Ja letim i pretim crnim krilima,
sanjalice plašim strašnim snovima,
šta mogu kad sam takva crna sablast ja,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ja drugara nemam ruku da mi pruži,
niko nije lud da se sa mnom druži,
šta mogu kad sam takva ružna pojava,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ali stavite se malo vi na mesto moje
i postaće vam jasno kako stvari stoje,
šta mogu kad sam takav tužan košmar ja,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ponekad se mislim,pa postanem ljut,
tad raširim krila i krenem na put,
prikradem se carstvu mirnoga sna
jer nekada sam tamo živeo i ja.
Pa opet poletim u senku crne noći,
tumaram ljut u svojoj samoći
i ne znam šta da radim izgubljen i sam,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Voleo bih strašno tamo da se vratim,
voleo bih strašno da prestanem da patim,
voleo bih,voleo bih,voleo bih da
carstvu mirnog sna pripadam i ja.
Dečice draga,tako stoje stvari,
ako vam se desi da vam neko snove kvari,
to je tužni košmar došao do vas
da u društvu vašem nađe sebi spas !
Božana Jandric
Deco draga,
kad bi ste znali
koga sinoć ugledah ja,
veselog starca,
cara svih snova
kako se šunja iz nečijeg sna..
Čuh ga kako pevuši
na malene dečje uši :
Ja sam san,decu što hvata
i odvodi ih u lepši svet,
dok spavaju svi,
mama i tata,
carujem ja,car vašeg sna !
Držite se čvrsto za moja krila,
vodim vas u svet čarobnjaka i vila,
videćete prelepe boje
koje u snovima samo postoje !
Ja sam san,decu što čuva
kad padaju kiše i vetar duva
da rastu što više i budu zdravi,
jaki kao stena,vredni kao mravi.
Preko brda i preko reka
dok spavaju svi,bata i seka,
car svih snova leti svoj let
i odvodi decu u lepši svet...
Božana Jandric
Košmar
Postoji jedan tužan san,
svakoga dana budi se sam,
a onda sedne pred kuću,na panj
i ćuti ceo-celcati dan...
Pitate se zašto sam tužan ?,
prozbori san sa svoga panja.
Mnogo sam tužan jer sam ružan,
niko ne želi mene da sanja !
Za sobom vučem strašila sva,
tamu sa najdubljeg morskog dna,
kao sova hučem,zavijam ko vrag,
nikome nisam mio ni drag !
Po svojoj strahoti svima sam znan,
mene se plaše i noć i dan,
mala deca i odrasli ljudi -
ko mene usni,u jezi se budi !
Ja sam jedan tužan san,
svakoga dana budim se sam,
a onda sednem pred kuću,na panj
i ćutim ceo-celcati dan...
Božana Jandric
Košmarova pesma
Ja letim i pretim crnim krilima,
sanjalice plašim strašnim snovima,
šta mogu kad sam takva crna sablast ja,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ja drugara nemam ruku da mi pruži,
niko nije lud da se sa mnom druži,
šta mogu kad sam takva ružna pojava,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ali stavite se malo vi na mesto moje
i postaće vam jasno kako stvari stoje,
šta mogu kad sam takav tužan košmar ja,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Ponekad se mislim,pa postanem ljut,
tad raširim krila i krenem na put,
prikradem se carstvu mirnoga sna
jer nekada sam tamo živeo i ja.
Pa opet poletim u senku crne noći,
tumaram ljut u svojoj samoći
i ne znam šta da radim izgubljen i sam,
isteran zauvek iz carstva mirnog sna.
Voleo bih strašno tamo da se vratim,
voleo bih strašno da prestanem da patim,
voleo bih,voleo bih,voleo bih da
carstvu mirnog sna pripadam i ja.
Dečice draga,tako stoje stvari,
ako vam se desi da vam neko snove kvari,
to je tužni košmar došao do vas
da u društvu vašem nađe sebi spas !
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар