Dobra kišna čarobnica
Jednog kišnog,oktobarskog dana deca su se vraćala kućama iz zabavišta,žureći,vešto su preskakala barice koje je napravila kiša duž cele staze.Pored,na glavnom putu,tekao je gust saobraćaj,brojni automobili,kamioni i autobusi prolazili su tamo-amo...U jednom trenutku,automobil koji je prolazio sasvim blizu staze projurio je velikom brzinom i isprskao decu blatnjavom kišnicom od glave do pete.
-Kakav bezobrazluk !,povikala su ljutito deca..
-Pa zar se tako vozi ?
Iznervirani nepažnjom vozača koji je očito bio u velikoj žurbi,deca počeše smišljati kako da ga kazne za nepravdu koju je učinio.Doduše,nisu mogli znati da li ih je vozač isprskao nehotice ili namerno,ali to i nije važno...Na koncu,smislili su dobar plan.Pozvaše kišnu čarobnicu koja je živela na nebu,pod oblacima i onde gospodarila kišom i jesenjim maglama.Pošto se odazivala na pesmu koju jedino deca znaju,jer nju drugačije ne možete dozvati,dečica počeše da recituju stazom,gledajući u nebo :
-Dobra kišna čarobnice,pokaži nam kišno lice !,a čarobnica istog časa znatiželjno izviri ispod jednog tmurnog,jesenjeg oblačka.Deca se silno obradovaše kada su ugledala čarobničino lice i odmah joj ispričaše šta im se maločas dogodilo,kako ih je nepažljivi vozač,jureći,isprskao blatnjavom kišnicom i kako bi želeli da ga ona zbog toga žestoko kazni i zauvek nauči pameti !
-Vrlo dobro !,reče čarobnica.
-Šta bi ste želeli da uradim ?,upita..A deca srdita i željna osvete počeše,zagledani u čarobnicu koja je bila visoko na nebu da nabrajaju hiljadu stvari :
-Želeli bi smo da pošalješ vreo,crveni oblak da ga uhodi kud god da krene,da mu stalno bude iznad glave i sipa na njega vrelu vodu !
-Želeli bi smo da nikada više sunca ne vidi i da ga šibaju hladni vetrovi po leđima,eto to bi smo želeli !
-Želeli bi smo da mu probušiš rupe na đonovima cipela,da mu noge stalno budu mokre,da na njega baciš gustu maglu da ne vidi kuda ide,želeli bi smo,želeli bi smo....
Ali dok su tako zaneseni maštali o osveti i smišljali kakvim bi sve grozotama trebalo kazniti nepažljivog vozača automobila,nisu opazili baruštinu koja je bila na stazi ispred njih,te onako zagledani u čarobnicu koja je bila visoko na nebu,upadoše u baru do kolena..Kišna čarobnica se gromko nasmeja ovoj nezgodi,a na posletku i deca se nasmejaše svojoj nepažnji..
-Draga,moja dečice !,prozbori dobra kišna čarobnica..
-Osveta je slatka,
ali beše kratka !
Ne gubite svoje vreme
smišljajući takve stvari,
osveta je za budale,
a dobrima dušu kvari,
osim toga ima neko
ko o svemu brigu vodi,
da se nikom,deci najpre,
ništa strašno ne dogodi !
Potom je čarobnica nestala iza tmurnog,jesenjeg oblačka,brzo,kao što se i pojavila,a nebom i zemljom još dugo je odzvanjao njen gromki smeh...
Božana Jandric
Jednog kišnog,oktobarskog dana deca su se vraćala kućama iz zabavišta,žureći,vešto su preskakala barice koje je napravila kiša duž cele staze.Pored,na glavnom putu,tekao je gust saobraćaj,brojni automobili,kamioni i autobusi prolazili su tamo-amo...U jednom trenutku,automobil koji je prolazio sasvim blizu staze projurio je velikom brzinom i isprskao decu blatnjavom kišnicom od glave do pete.
-Kakav bezobrazluk !,povikala su ljutito deca..
-Pa zar se tako vozi ?
Iznervirani nepažnjom vozača koji je očito bio u velikoj žurbi,deca počeše smišljati kako da ga kazne za nepravdu koju je učinio.Doduše,nisu mogli znati da li ih je vozač isprskao nehotice ili namerno,ali to i nije važno...Na koncu,smislili su dobar plan.Pozvaše kišnu čarobnicu koja je živela na nebu,pod oblacima i onde gospodarila kišom i jesenjim maglama.Pošto se odazivala na pesmu koju jedino deca znaju,jer nju drugačije ne možete dozvati,dečica počeše da recituju stazom,gledajući u nebo :
-Dobra kišna čarobnice,pokaži nam kišno lice !,a čarobnica istog časa znatiželjno izviri ispod jednog tmurnog,jesenjeg oblačka.Deca se silno obradovaše kada su ugledala čarobničino lice i odmah joj ispričaše šta im se maločas dogodilo,kako ih je nepažljivi vozač,jureći,isprskao blatnjavom kišnicom i kako bi želeli da ga ona zbog toga žestoko kazni i zauvek nauči pameti !
-Vrlo dobro !,reče čarobnica.
-Šta bi ste želeli da uradim ?,upita..A deca srdita i željna osvete počeše,zagledani u čarobnicu koja je bila visoko na nebu da nabrajaju hiljadu stvari :
-Želeli bi smo da pošalješ vreo,crveni oblak da ga uhodi kud god da krene,da mu stalno bude iznad glave i sipa na njega vrelu vodu !
-Želeli bi smo da nikada više sunca ne vidi i da ga šibaju hladni vetrovi po leđima,eto to bi smo želeli !
-Želeli bi smo da mu probušiš rupe na đonovima cipela,da mu noge stalno budu mokre,da na njega baciš gustu maglu da ne vidi kuda ide,želeli bi smo,želeli bi smo....
Ali dok su tako zaneseni maštali o osveti i smišljali kakvim bi sve grozotama trebalo kazniti nepažljivog vozača automobila,nisu opazili baruštinu koja je bila na stazi ispred njih,te onako zagledani u čarobnicu koja je bila visoko na nebu,upadoše u baru do kolena..Kišna čarobnica se gromko nasmeja ovoj nezgodi,a na posletku i deca se nasmejaše svojoj nepažnji..
-Draga,moja dečice !,prozbori dobra kišna čarobnica..
-Osveta je slatka,
ali beše kratka !
Ne gubite svoje vreme
smišljajući takve stvari,
osveta je za budale,
a dobrima dušu kvari,
osim toga ima neko
ko o svemu brigu vodi,
da se nikom,deci najpre,
ništa strašno ne dogodi !
Potom je čarobnica nestala iza tmurnog,jesenjeg oblačka,brzo,kao što se i pojavila,a nebom i zemljom još dugo je odzvanjao njen gromki smeh...
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар