...
Živim
oduvek,
verujući u sile -
mene nose vile .
...
Stavite mi askeznu protezu
na porculanske oči,
metalnu konstrukciju
na moj znak..
...
Gledam,sazreva jutro,
visećim očima
kroz prozor
i muljam po glavi
svetlosna sastajališta,
vazdušaste hladnoće...
Gde si ?
Gde ste ?
Gde je ?
Ma,dovraga s tim...
...
Sanjam da imam
ono što nemam,
stomak lešinara,
srce anđela,
oči sokola
i brdo love,
a imam
stomak kolerika,
srce melanholika,
muda pankera
i nemam ni za pivo..
...
Odlazim...
U prodavnicu da kupim
odlazim...
Sok da kupim
i vino da kupim...
Flaše ?
Da,naravno,
da,svakako,
hvala ti,
hvala Vam,
prijatno ti,
prijatno Vam,
pravim bambus,
žurim,
loše vino,
loša koka-kola
i bambus je loš...
Čekajući da se probudi
Sićušnim se telom
sručila na beton,
šta sam mogao ?
...
Trenutak je dovoljan
neopreza
naivnosti
ili baksuza
...
Koliko energije odlazi
u te svetske rupčage,
mi živimo u zemlji
koja se zove Švajcarski Sir,
svi prirodno sivi,
crkveni i rasejani
cičimo u mlečni tamjan...
...
Forsirajte forsirane,
potisnite potisnute,
prospite dubinu kroz površinu -
tako to ide...
Božana Jandric
Нема коментара:
Постави коментар